Posledice gradnje
Promene i štete koje nastaju potapanjem doline bilo koje reke su nepovratne i nepopravljive. A ova reka, naš Rzav, nije bilo koja. To je najčistija reka Srbije. Reka koja u svom toku od 62 km nema nijedno industrijsko postrojenje na svojoj obali, nijednog zagadjivača. Reka tako čista, da se iz nje moze direktno piti voda, skoro celim tokom. Izgradnjom planiranih brana, najčistija reka u Srbiji, praktično više ne bi postojala. Od nje bi ostalo nekih 6 km, nizvodno od brane Svračkovo, a ostatak bi ostao potopljen pod akumulacijama i veštačkim jezerima. A tih 6 kilometara bi izgledalo ne onako kako želi priroda, već čovek. Nijedna savremena i moderna zemlja na svetu, nikada ne bi uništila nešto najčistije sto ima. Ni po koju cenu i ni pod kojim uslovima. Alternative za vodosnadbevanje i energiju postoje, a još jednu ovakvu reku nam niko neće ponovo dati.
Dokazano je da velike brane i akumulacije donose ogromne klimatske, migracione, ekonomske i ekološke promene. Ovo su neke od njih, koje državni organi i nadležna ministarstva Republike Srbije svojim gradjanima nikada nisu saopštili:
- Ogromne promene ekosistema i prirodnog toka reke
- Pogoršanje bakteriološke ispravnosti vode
- Povećavanje rizika od zemljotresa i klizišta
- Bezbednosna pretnja po stanovnistvo Arilja
- Nanosi
- Vaš novac
- Uticaj novonastale klime na poljoprivrednu proizvodnju
- Uticaj novonastale klime na čitavo područje
- Finansijski efekti
Izgradnja brana ugrožava opstanak riba i rečnih životinja i potpuno menja životnu sredinu životinja i ptica u okolini akumulacije. Nestajanje i uništavanje brzaka, kanjona, virova, lekovitih banja (Roška i Visočka banja), bi drastično uticalo na smanjenje turističkog potencijala ovog područja.
Povremena nagla ispuštanja vode i sama gradnja brane remete prirodni dinamički tok reke. Nestajanjem brzaka i ispuštanjem hladne vode iz akumulacija smanjuje se nivo kiseonika u vodi. Po istraživanju UN-a, brane su glavni razlog zašto je jedna trećina svih slatkovodnih ribljih vrsta nestala, preti im izumiranje ili je izuzetno ugrožen njihov opstanak.
Posebno u periodima niskog vodostaja i viših temperatura, voda nizvodno od brana postaje zagađenija, pojavljuju se paraziti. U nekim delovima Evrope, nakon izgradnje brana, zabranjeno je kupanje u nizvodnom toku reke usled povećanog rizika po zdravlje stanovništva.
Velika jezera iza brana povećavaju rizik od zemljišta i klizišta usled promene opterećenja na tlo i težine vodene mase. Zemljotresi sa druge strane povećavaju rizik od havarija na branama, koje gotovo uvek prate katastrofalne posledice.
U svetu se poslednjih godina po svaku cenu izbegava gradnja velikih brana i akumulacija blizu većih naseljenih mesta. Verovatnoća za havariju je mala, ali se one dešavaju i dešavaće se. Izazivaju ih klizišta, čak i blagi zemljotresi, duži periodi kiša, neadekvatno održavanje, loša geomorfološka procena tla, itd….
Prema projektu, prva brana "Svračkovo", nalazila bi se na samo 6 km od Arilja, na skoro 100 metara visinske razlike od grada i predstavljala bi veliku bezbednosnu pretnju za 10.000 stanovnika Arilja i okoline. Ovakav položaj velike brane u odnosu na jedan grad, redak je u Evropi. U slučaju incidenta, 27 miliona kubnih metara vode bi se sručilo direktno na grad u roku od 2,8 minuta, brišući sve pred sobom. Vremena za evakuaciju stanovništva ne bi bilo.
Izgradnjom brana u akumulacijima se taloži nanos koji vodotok inače prenosi kroz svoje korito. Obala reke nizvodno od brane erodira, nestaju plaze, oranice, zasadi…Veliki broj starijih akumulacija u svetu se skoro potpuno ispunio nanosom i postao praktično neupotrebljiv. Kod nas je Đerdapsko jezero napunjeno muljem i blatom 80%, Zvorničko jezero je za osam godina, od kako je u funkciji, napunjeno 48%.
Treba znati da je prosečan vek jedne hidroelektrane oko 35 godina, nakon toga se mora izvršiti kompletan remont, što košta kao izgradnja nove. U svetu je zbog izgradnji hidroelekrana i velikih akumulacija izmešteno oko 40-80 miliona ljudi, a da pri tom većina nije dobila adekvatnu naknadu za oduzetu imovinu.
Ni jedan državni organ na bilo koji način do sada nije obavestio građane Arilja i čitavog ovog kraja o gradnji, o mogućim posledicama gradnje i uticaja na biljni (posebno na proizvod od nacionalnog značaja - malinu) i životinjski svet, klimu i stanovništvo, niti im je data bilo kakva mogućnost da utiču na tu odluku !!
Zabarivanje dela terena oko akumulacije (koji pogoduju razvoju insekata, naročito komaraca), zagađenje vode pri niskim vodostajima i višim temperaturama, uništenje šuma u priobalju koje proizvode kiseonik, povećanje emisije metana i ugljen-dioksida kao štetnih gasova (nastaju truljenjem potopljenog biljnog materijala), dovode do promene klime čitavog područja. Promene se manifestuju povećanjem vlažnosti vazduha, povećanjem prosečne temperature, izazivaju česte magle, duže kišne periode, promene u trajanju i intenzitetu osunčanosti, povećanje oblačnosti i padavina, strujanja vazduha i promeni vazdušnog pritiska, itd.
Finansijski efekti prodaje viškova električne energije ostvarenih izgradnom pomenutih akumulacija, čak i da se vrate u lokalne sredine, ne mogu da kompenzuju nesagledivu štetu nanešenu prirodi. Svetska komisija za brane, osnovana od strane Svetske Banke i Svetske unije za očuvanje, u svom obimnom i nezavisnom izveštaju navodi: "Iako su brane dale važan značaj i korist savremenom razvoju, u previše slučajeva je plaćena previsoka i nepotrebna cena da bi se ta korist dobila".
Uništiti najčistiju reku u Srbiji, ugroziti celokupan eko-sistem oko nje i poremetiti klimu čitavog jednog kraja? Za nas je to prevelika cena. U stvari, koliko bi trebalo da košta najčistija reka u Srbiji?
Ni u jednoj koncepciji ovog Hidrosistema do sada nije razjašnjeno koliko izgradnja ovih skupih akumulacija predstavlja optimalno rešenje problema vodosnadbevanja gradova i okolnih sela, u situaciji kada se upravo voda kao prirodni resurs neracionalno koristi. Dnevno u Srbiji, u odnosu na prosečnu specifičnu potrošnju vode, stanovništvo koristi oko 55%, industrija i javna potrošnja oko 20%, dok ostalih 25% predstavlja potrošnju pri preradi vode i gubitke u mreži